Kaki vodi poreklo iz Kine i Japana, zbog čega ga zovu istočna ili zlatna jabuka.
Voćna vrsta kaki izuzetno je lepa kao stablo. Veoma sporo raste, može da dostigne visinu od 10-15 m i širinu do 10 m. Ima tamno zelene kožaste listove, veoma lepe cvetove. Plodovi su kuglasti i kada su sasvim zreli mogu da budu žute, narandžaste ili crvene boje. Listovi u jesen menjaju boju, nakon čega lišće počinje da opada dok plodovi ostaju na stablu. Plodove treba pustiti što duže jer tako dobijaju na kvalitetu. Beremo ih pre jačih mrazeva. Plodovi sazrevaju u različito vreme, što zavisi od sorte, vremena, osunčanosti i osvetljenosti, položaja sadnje, nadmorske visine, ishrane biljke i sl.
Stablo kakija razvija piramidalnu krunu,pa su donje grane dosta duge. Pri početnom uzgoju, krunu je potrebno oblikovati po etažama, savijanjem mladih jednogodišnjih izdanaka sa posebnim savijačima grančica i kraćenjem grana. Prilikom sadnje biramo sunčani položaj koji će omogućiti što veću osunčanost tokom leta a posebno jeseni. U sadnu jamu, koja mora biti što veća i što bogatija đubrivom, stavljamo i mineralna đubriva kako bi ih biljka imala na zalihama. Na korenu, koje prije sadnje kratimo, treba staviti finu humusnu zemlju. Razmak sadnje je 5 metara.
Sadnicu treba pričvrstiti jačim kolcem, po mogućnosti od bagrema. Sadnicu na proleće skratimo na onu visinu na kojoj želimo imati krunu. Izdanke koje planiramo da koristimo za oblikovanje krune ostavljamo, dok ostale uklanjamo sa stabla. Mlade izdanke obavezno savijamo posebnim nastavcima za savijanje grana, kako grane ne bi rasle koso, jer je drvena masa kakija krhka i pod težinom plodova može se slomiti.
Kaki zahteva sunčano mesto, zaštićeno od vetrova. Ako je potrebno, obezbediti zaštitu vetrobranima. Vrlo je važno dobro ocedno i plodno zemljište, pH 6-7. Starija stabla relativno su otporna na sušu, ali ako tokom sezone nema dovoljno kiše, potrebno je zalivanje. Na svakih 3-4 meseca (bar dva puta godišnje) treba raditi ishranu osnovnim đubrivima sa srednjim unosom azota. Vlaga u zemljištu se može zadržati malčiranjem. Ne dozvoliti da se zemljište oko stabla zakorovi.
Kaki tokom vegetacije u tri navrata odbacuje višak plodova, čime reguliše rodnost. U jesen plodove treba ostaviti na stablu do većih mrazeva da dobro sazru, pa ih tek onda brati. Plodove po branju slažemo u kutije tako da su pregledni, pa ih odlažemo u hladan prostor.
Plodovi su bogati vitaminom A i sadrže kalijum, kalcijum i gvožđe, te vlakna koja blagotvorno deluju na probavu. Ukoliko želimo da plodove pre koristimo za konzumaciju i da budu slađi, slažemo ih u pvc vrećicu u kojoj se nalaze jabuke ili banane, pa plodovi kakija nakon nekoliko dana postanu potpuno zreli.
Tokom zimskog mirovanja sadnica bez posledica može podneti niže temperature, pod uslovom da takve temperature ne traju predugo. Stoga preporučujemo da se prve dve godine sadnica zimi štiti oblogom od lišća, slame, borovih grana na području korena. Stablo zaštititi debelim slojem paprati, slame ili kukuruzovine kojeg umotamo pvc folijom kako bi sprečili vlaženje obloge i to samo onda kada nastupa hladna i duga zima.
Kaki stablo po potrebi orezujemo, odstranjujemo nepotrebne izdanke, savijamo novoizrasle izdanke, te ukoliko je potrebno, grane s puno plodova vežemo za jače grane ili ih podupiremo dodatnom potporom. Vršimo dohranjivanje azotom, fosforom i kalijumom, stajnjakom, a đubrivo unosimo u zemlju oko sadnice.
Prskanje protiv bolesti i štetočina nije potrebno.
Kao podloge pogodni su bujni sejanci vrste Diospyros kaki, ali češće se upotrebljava vrsta D. virginiana koja je otpornija na niske temperature.