„POSEBNA PONUDA“

 

O MALINI
Proizvodnja jagodastog voća u svetskim okvirima je velika i predstavlja zanačajan udeo u dohotku mnogih zemalja, kako visoko razvijenih tako i zemlja u razvoju. Ova proizvodnja takođe upošljava veliki deo radno sposobnog stanovništva kako u direktnoj proizvodnji tako i u veoma široko razvijenoj pratećoj industriji.
Smatra se da će jagodasto voće u vremenu koje dolazi imati sve veći obim potrošnje s obzirom na najnovija istraživanja koja su pokazala da neki sastojci iz ovih voćnih vrsta deluju preventivno na najznačajnije bolesti savremenog čoveka.
Naša zemlja spada u veće proizvođače maline u svetu. Međutim, nemožemo biti zadovoljni prinosom i kvalitetom plodova po jedinici površine.
Osnoni faktori koji direktno utiču na kvalitet-proizvodnje maline su:
·         izbor odgovartajuće sorte;
·         izbor odgovarajućeg zemljišta za podizanje zasada maline;
·         korišćenje zdravog, sortno čistog i kvalitetnog sadnog materijala koji potiče iz matičnih zasada;
·         primena svih neophodnih agro i pomotehničkih mera, primena neophodne zaštite uz korišćenje dozvoljenih hemijskih sredstava, koja se nalaze na listama zemalja u koje najviše izvozimo plodove maline.
Pravilna berba plodova direktno utiče na kvalitet. Berbu obavljati na vreme i brati samo plodove u optimalnoj zrelosti. Plodovi koji nisu dovoljno zreli ili su prezreli nemaju dobar kvalitet. Potrebno je i blagovremeno zamrzivanje ubranih plodova.

Izbor sorti maline za gajenje

Izborom odgovarajuće sorte za gajenje, pored ostalih agroekoloških faktora koji moraju biti u optimumu, može se značajno uticati na postizanje visoke rodnosti i dobrog kvaliteta plodova maline.
Sortiment maline u svetu je relativno brojan. Smatra se da je do sada stvoreno oko 1000 sorti crvene, crne purpurne i žute maline. Po privrednom značaju posebno se ističu sorte crvene maline. Na stvaranju novih sorti maline u svetu, pa i u našoj zemlji, dosta se radi. Stvaraju se nove sorte  koje se odlikuju većom rodnošću, boljim kvalitetom plodova i većom otpornošću prema privredno najznačajnijim bolestima i štetočinama, pa se i njen sortiment stalno menja.
Sorte maline nejednako se ponašaju u različitim agroekološkim uslovima, kao i primeni različite tehnologije gajenja. Stoga je potrebno pre uvođenja neke sorte u proizvodnju detaljno proučiti njeno ponašanje u datim uslovima.

Obezbeđivanje kvalitetnog sadnog materijala

Jedan od faktora za postizanje visokih prinosa i dobrog kvaliteta plodova maline jeste korišćenje kvalitetnog, sortnog i zdravog sadnog materijala. To se može postići korišćenjem izdanka iz matičnih zasada koji su isključivo namenjeni za proizvodnju sadnog materijala maline. Najsavremeniji i najbezbedniji način proizvodnje sadnog materijala maline je „in vitro“ umnožavanje ili tz. kultura tkiva (laboratorijska proizvodnja), kojom se dobija bezvirusni, apsolutno zdrav i sortno čist sadni materijal sa visokim rodnim potencijalom.
Ne preporučuje se korišćenje izdanaka maline iz rodnih zasada za podizanje novih zasada, što je zabranjeno i Zakonom o semenu i sadnom materijalu. Takav način proizvodnje i korišćenje izdanka krije niz opasnosti kao što su: širenje opasnih gljivičnih bolesti i viroza i umnožavanje klonova (sejanaca) koji su izgubili pozitivne karakteristike sorte, a postali su klijanjem iz semena opalih plodova. Iz navedenih razloga sadni materijal maline za podizanje novih zasada treba isključivo koristiti iz savremenijeg načina proizvodnje, koji se nalazi pod stručnom i zdravstvenom kontrolom ovlašćenih stručnih lica od strane Republličkog ministarstva za poljoprivredu.

Izbor mesta i položaj za gajenje

Iako se naši glavni malinarski reoni odlikuju povoljnim ambijentalnim uslovima, često se čine propusti pri izboru zemljišta i položaja za podizanje zasada. Ovi propusti su naujčešće vezani za izbor teških i zabarenih, ali i suviše lakih i peskovitih pa i kamenitih zemljišta. Na takvim zemljištima se ni pri primeni najintenzivnijih agrotehničkih mera ne može postići visoka rentabilna proizvodnja. Ni preterana kisela (pH ispod 4,5), a naročito alkalna zemljišta nisu pogodna za rentabilnu proizvodnju.
Na krečnim zemljištima i aluvijalnim nanosima često se manifestuje hloroza lišća, praćena niskim prinosima i umanjenom otpornošću na sušu. Treba izbegavati zemljišta jača zakorovljena višegodišnjim otpornim korovima (pirevinom, zubačom, divljim sirkom, poponcem, palamidom, koprivom i sl.), kao i ona zaražena nematodama, gundeljom i sl. Položaji koji su izloženi jačim zimskim vetrovima i golemrazicama takođe ne garantuju sigurnost proizvodnje i zato ih treba izbegavati. Nisu pogodni ni uske rečne doline i uvale gde se zadržava hladan vazduh, jer može doći do izmrzavanja pupoljaka i celih izdanaka i jače pojave gljivičnih obolenja. Prema tome, za podizanje zasada maline treba koristiti duboka, rastresita, umereno vlažna, slabo kisela pH 5,5-6,5 i plodna zemljišta. Samo na zemljištima takvih osobina ona može dati visoke prinose i dobar kvalitet ploda.
Najbolji su severni i severozapadni položaji na nižim terenima i južni na višim. Ako je to moguće nove zasade ne bi trebalo zasnivati neposredno posle gajenja krompira, paradajiza, deteline, maline i jagode. Konačnu odluka o izboru zemljišta treba da donese stručno lice ne osnovu ocene fizičkih i hemiskim analiza zemljišta.