Kupina se nalazi veoma rasprostranjena u divljem stanju. Gaji se u Evropi i Severnoj Americi. Najbolje sorte postale su ukrštanjem i mutacijama nekoliko evropskih i američkih vrsta. Prema zastupljenosti proizvodnje u okviru jagodastih voćnih vrsta kod nas kupina se nalazi na trećem mestu iza maline i jagode i ima izražen privredni značaj, jer ima plodove od izvanredne dijetetske i tehnološke vrednosti, pogodne za potrošnju u svežem stanju i za preradu u vidu različitih prerađevina. Za našu zemlju posebno je interesantna proizvodnja plodova kupine za zamrzavanje i izvoz u takvom stanju jer postoji tržiste, koje je izuzetno zainteresovano za kupinu, u okviru EU i SAD.

Najnovija naučna saznanja su otkrila da bojene materije u plodovima kupine, koga čine u najvećem obimu antocijani imaju veliki antioksidacioni potencijal i deluju antimutageno i antikancerogeno u čovečjem organizmu, a takođe sprečavaju arteriosklerozu i srčana obolenja. Navedene bolesti su veliki problem savremenog čoveka, tako da jagodasto voće pa i kupina imaju sve veći značaj u ishrani stanovnistva u čemu vidimo šansu za većim gajenjem ove voćne vrste u našoj zemlji.

            Pored navedenog, značaj gajenja kupine ogleda se u sledećem:

  •  period sazrevanja (avgust) se poklapa sa periodom manjeg obima poslova u polju;
  • relativno visok prinos i prihvatljiva cena plodova čine ovu voćnu vrstu interesantnom za  gajenje;
  • kupina dobro uspeva na različitim tipovima zemljišta, a zbog dubljeg prodiranja korenovog sistema, nešto bolje podnosi sušne uslove nego njoj srodna vrsta, malina;
  • cvetovi kupine predstavljaju izvrsnu pcelinju pašu zbog obilnog lučenja nektara i dugog perioda cvetanja;

Osobine i poreklo kupine

            Sve sorte kupine cvetaju dosta kasno, praktično posle poznih prolećnih mrazeva. Danas gajene sorte kupine su uglavnom samooplodne. Ova osobina kupina nam daje mogućnost gajenja čistih, jednosortnih zasada. U prirodi se mogu naći i samobesplodne vrste.

            Gajene sorte kupina imaju veću rodnost nego one iz spontane populacije, zahvaljujući primenjenoj agrotehnici i svojim biološkim osobinama. Osim toga rodnost je redovna iz godine u godinu.

            Plodovi kupina ne zre jednovremeno, te je period berbe produžen na oko 30 dana, a kod pojedinih sorti i znatno duže. Ovo je čini privlačnom za proizvođače radi prodaje i potrošnje u svezem stanju.

            Pogrešno je mišljenje da je kupina otprona na sušu. Ona bolje podnosi sušu od maline, ali u sušnim uslovima daje manje plodova lošijeg kvaliteta. Kako kupina sazreva tokom avgusta kada su u našim uslovima najviše temperature a često se javlja sušan period, potrebno je obezbediti navodnjavanje što znatno povećava prinos.

Zemljište, položaj i klimatski uslovi

             U poređenju sa malinom, kupina je osetljivija na hladnocu što znači da joj treba birati toplije krajeve ili južnije položaje, ali sa dosta vlage u toku  vegetacije. Od letnjih suša manje stradaju sorte uspravnog razvića kao i rane sorte, jer je period zrenja njihovih plodova pre najvećih letnjih suša (druga polovina jula pa do kraja avgusta). Ova napomena važi kao upozorenje proizvođačima iz naših krajeva sa manje padavina tokom jula-avgusta. Osetljivost na sušu je i razumljiva kada se zna poreklo kupine. Najbujnije rastu i nabolje plodove daju divlje vrste kupina na mestima koja su dosta vlažna i gde je tlo bogato humusnim materijama u zemlji pod žbunom.

            Po podacima iz literature donja granica na kojoj počinje izmrzavanje kupine je temperatura od -100C. Međutim, na mestima koja su zaštićena od hladnih vetrova i pri agrotehnici kojom se izbegava bujnost i skraćuje dužina vegetacije u pozno leto smanjuje se rizik od izmrzavanja. U tim uslovima biljke kupina mogu odoleti i mrazevima od -200C. Sorta Čačanska bestrna u toku zime 2000/2001. nije imala ostećenja pri pojavi temperature od -230C.

            Nepravilno je i pogrešno verovanje da kupina uspešno raste na različitim tipovima zemljista. Pravilno je znati da je uspešno gajenje kupine moguće na raznim tipovima zemljista uz uslov da u zemlji ima dosta organskih materija i da je zemljište dosta vlažno. Za gajenje su najpogodinija duboka, umereno kisela zemljista (pH 5,5-6,7)  sa dosta gline i peska, koja su propustljiva. Inače, valja znati da kupina kao i malina ne podnosi zabarena zemljišta. Isto tako nisu pogodna ni zemljišta sa visokom nivoom podzemne vode, naročito ako ona dospeva do zone korena.

            Kao ni suvišnu vlagu kupina ne podnosi na visok sadrzaj kalcijuma, tj. krečne terene, alkalna zemljista. Suša, takođe, predstavlja ozbiljnu opasnost za gajenje kupina.

            Staro je pravilo da zasade kupina, ako je to moguće treba podizati dalje od postojećih sastojina divlje kupine. Ova preporuka se daje radi izbegavanja ili umanjenja štete od zajedničkih bolesti i štetočina (narandžasta rđa lista, pegavost lista, antraknoza, malinina buba, staklokrilci i dr.).

            U krajevima gde duvaju suvi vetrovi tokom zime ili u periodu zrenja plodova, treba birati zaklonjene položaje.

            Današnje gajene sorte bez bodlji su selekcionisane, uglavnom, od divljih vrsta koje rastu u umerenim klimatskim zonama Amerike. Pre nekoliko godina je priznata naša prva sorta kupine bez bodlji Čačanska bestrna koja ima odlične osobine.

            U izrazito sušnim krajevima naše zemlje kupinu treba gajiti samo u uslovima gde se mogu navodnjavati bar 2-3 puta u periodu zrenja, jer će u suprotnom biti smanjeni i prinos i kvalitet plodova. Najbolji sistem navodnjavanja je „kap po kap“.